Kada je u pitanjuviljuškaripremještanje teških tereta, ljudi se mogu fokusirati na snagu motora i kapacitet dizanja. Međutim, jednako je važno i nesmetano zaustavljanje desetina tona tereta na gradilištu.
Prilikom pokretanja opreme potrebno je savladati stacionarno stanje cijelog vozila i tereta; dok se kreće, cijelo vozilo je već razvilo inerciju. Naročito kada je potpuno opterećena, težina tereta i samog vozila se kombinuju, tako da kočenje zahteva kontrolu ne samo vozila već i većeg sistema kretanja.
Stoga je "sposobnost povlačenja" samo prvi korak; „sposobnost da se glatko zaustavi“ je podjednako važno.
1. Što je veća težina, to je izraženija inercija.
Kada je viljuškar potpuno opterećen, ukupna masa vozila se značajno povećava.
Kada se vozilo pokrene, čak i ako otpustite papučicu gasa, neće se odmah zaustaviti. Kočioni sistem treba postepeno smanjivati brzinu vozila, dok će sam teret zbog inercije nastaviti svoj prvobitni trend kretanja.
Zbog toga je osjećaj kočenja drugačiji kada je viličar prazan i potpuno natovaren pri istoj brzini. Što je opterećenje veće, to manje možete jednostavno procijeniti put kočenja koristeći iste metode rada kao kada je vozilo prazno.
2 "Zaustavljanje" nije samo zaustavljanje točkova.
Pravo{0}}upravljanje teškim uslovima zahtijeva da se i vozilo i teret stabiliziraju zajedno.
Ako je kočenje previše naglo, vozilo može brzo usporiti, ali teret može biti izbačen zbog inercije; ako je kočenje prekasno, može doći do nedovoljnog puta kočenja.
Stoga, dizajn kočenja teške-opreme mora uspostaviti ravnotežu između sile kočenja, prianjanja gume, stabilnosti vozila i stanja tereta. Ovo je značajna razlika u korisničkom iskustvu između teških-viljuškara i lakih{3}}vozila.
3. Uslovi na putu također mijenjaju poteškoću "zaustavljanja".
Ista oprema može se potpuno drugačije ponašati na različitim površinama puta.
Na glatkim, suvim, očvrslim površinama, gume pružaju relativno stabilno prianjanje; međutim, ako naiđete na:
mokrim površinama
šljunkovite površine
blatnjave površine
padinama
neravne površine
vozilo treba pažljivije usporiti.
Naročito kada se spušta nizbrdo pod punim opterećenjem, na vozilo utiče nagib i inercija, što dodatno povećava pritisak na kočioni sistem.
4.Zašto nikada ne biste trebali naglo okretati ili kočiti kada ste pod punim opterećenjem?
Nagla skretanja i kočnice su same po sebi opasne radnje i treba ih strogo zabraniti čak i kada su neopterećeni. Rizici se eksponencijalno povećavaju pod punim opterećenjem.
U teškim-operacijama, naglo kočenje i nagla skretanja se često dešavaju istovremeno. Na primjer, iznenadno aktiviranje kočnica pri skretanju uzrokuje trenutnu promjenu u kretanju vozila, što rezultira značajnim ljuljanjem tereta i lako dovodi do proklizavanja, prevrtanja tereta i, u teškim slučajevima, potpune nestabilnosti vozila.
Treba slijediti pravilan radni postupak: usporite unaprijed → vozite glatko i konstantnom brzinom → lagano kočite → potvrdite da su vozilo i teret potpuno stabilni prije nego što pređete na sljedeći korak.
5.Zašto je kočioni sistem još važniji za teške-viljuške?
Kada oprema treba da podnese teška opterećenja kao što su čelik, kamen i mašine u dužem vremenskom periodu, kočioni sistem se ne bavi jednim zaustavljanjem, već čestim startovanjem, startovanjem, zaustavljanjem i startovanjem.
Stoga, kočioni sistem vozila mora biti usklađen sa ukupnom težinom vozila, gumama, pogonskom osovinom i stvarnom radnom okolinom.
Drugim riječima, izgradnja teškog-viljuškara nije samo povećanje motora i debljanje viljuški. Od pogonskog sklopa i mjenjača do osovina, kočnica, guma i okvira, svaki sistem mora biti prilagođen za teške-operacije.
Pravi test opreme pri rukovanju teškim-opremama nije samo njena sposobnost "podizanja", već i njena sposobnost "stabilnog transporta i sigurnog zaustavljanja."
Posebno za teške-viljuškare, performanse kočenja vozila, prianjanje gume, ukupna struktura i stil rada vozača direktno utiču na stabilnost tokom-teškog transporta. Umjesto čekanja dok nije potrebno zaustavljanje u nuždi kako bi se razmotrile mogućnosti kočenja, bolje je ostaviti dovoljne sigurnosne granice za vozilo od početka konfiguracije opreme i operativnog planiranja.
